Lunapark

Naslov: LUNAPARK
Autorica: Tatjana Kadoić Grmuša
Urednice: Tatjana Kadoić Grmuša i Ana Kadoić
Lektorica: dr. sc. Dubravka Težak, prof.
Ilustratorica: Ana Kadoić
Grafičko oblikovanje i priprema za tisak: design.inmedia@gmail.com
Tisak i uvez: Studio Moderna d.o.o. Zagreb
Izdavač: MEDUS BIRO d.o.o. Zagreb

OPIS:

Format: 21,5 cm x 21,5 cm
Uvez: tvrdi
ISBN: 978-953-7227-44-9
Br. stranica: 36
Godina izdanja: 2025.
Cijena: 16,00 €

Lunaparku opisujem događaj iz vlastitog djetinjstva – dan kad sam se, s tri i pol godine, izgubila u Njemačkoj. Usred vožnje na malom biciklu u dvorištu u kojem sam se igrala, vlasnica kuće me čvrsto gurnula s bicikla, vikala na mene i izbacila na ulicu . Ništa je nisam razumjela, a od šoka i straha nisam mogla dozvati tetu koja me je taj dan čuvala. Krenula sam hodati ulicama. Nisam plakala jer sam u mislima imala samo jednu želju: pronaći mamu i tatu i čvrsto ih zagrliti. Putem sam susrela djecu koja su se igrala na ulici. Prišla sam im i ispričala što mi se dogodilo. Gledali su me dugo, nešto mi dobacili i vratili se igri. Nisu me razumjeli. Tek tada sam briznula u plač i nastavila hodati u suzama. Ne znam koliko dugo sam hodala. Znam samo da više nisam mogla plakati. Suze su zamijenili jecaji. Odjednom mi je prišao čovjek kojeg sam razumjela, ali nisam poznavala. Ustuknula sam kad je rekao moje ime. Dugo me je uvjeravao da je on prijatelj tate i mame i da je sretan što me je našao, a ja sam ga samo gledala i lagano se micala od njega jer ga nisam mogla prepoznati. Odjednom, kao da se nečeg sjetio: skinuo je šešir i pokazao mi ćelavu glavu. Tek tada sam ga prepoznala.

In Lunapark, I describe an event from my own childhood – the day I got lost in Germany, when I was three and a half years old. In the middle of riding a small bicycle in the yard where I was playing, the owner of the house pushed me off the bicycle firmly, shouted at me and threw me out into the street. I didn’t understand anything from her, and out of shock and fear I couldn’t call my aunt who was looking after me that day. I started walking through the streets. I didn’t cry because I had only one wish in my mind: to find my mom and dad and hug them tightly. On the way, I met children playing in the street. I approached them and told them what had happened to me. They looked at me for a long time, threw something at me and went back to playing. They didn’t understand me. Only then did I burst into tears and continued walking in tears. I don’t know how long I walked. All I know is that I couldn’t cry anymore. The tears were replaced by sobs. Suddenly, a man I understood but didn’t know approached me. I backed away when he said my name. He assured me for a long time that he was a friend of Mom and Dad and that he was happy to have found me, and I just looked at him and slowly moved away from him because I couldn’t recognize him. Suddenly, it was as if he remembered something: he took off his hat and showed me his bald head. Only then did I recognize him.

|

Recenzija pripovijetke „Lunapark“

Tatjane Kadoić Grmuša

“U ovoj pripovijetki Tatjana Kadoić Grmuša evocira dirljivu zgodu iz djetinjstva ispripovijedanu iz perspektive djevojčice predškolske dobi. Fingirajući rječnik i način izražavanja malenoga djeteta, autorica uvjerljivo dočarava raspoloženje, strahove i paniku malene djevojčice koja se, pretrpjevši nepravdu (gazdarica ju iz neznanja potjera iz dvorišta) izgubi u stranoj zemlji. Pripovijetku doživljavamo ispovjedački iskreno. Riječ je o djetetu koje još ne može vladati sobom jer nema izgrađene unutrašnje mehanizme kojim bi otklonilo nepromišljenost, nestrpljivost te racionaliziralo neočekivanu situaciju. Njezin živčani sustav nije još zreo da bi mogla sama upravljati postupcima pa se nepromišljeno udaljuje od dvorišta iz kojega je izbačena.

Pripovijetka je pedagoški pametno osmišljena jer ukazuje na krhkost i ugroženost male djece kad se izgube te razvija kod čitatelja empatiju i želju da pomogne. Dobro je izabran i naslov pripovijetke „Lunapark“ iako se radnja seli u lunapark tek na kraju. Taj lunapark je naknada djetetu za preživljenu muku i strah, povratak povjerenja u ugodnost, sigurnost i ljepotu života. ”

 Dr. sc. Dubravka Težak, prof.