ZIBA – plava zvjezdica

Alegorijska priča o tek rođenoj zvijezdi koja postaje miljenicom Mliječne staze. Vrlo je neobična – kristalno plavog sjaja te vedrog, gromkog i zaraznog smijeha. Kad joj Sjevernjača objasni da su zvijezde izuzetno važne svemiru i ljudima, mala se Ziba silno želi negdje ogledati.

Sjevernjača pak, kao iskusna zvijezda vodilja, odgađa joj odgovoriti kakav je njezin sjaj. Sa željom da je ne povrijedi bira vrijeme i način kako joj reći da je suviše mala i da nikada neće sa velikih udaljenosti biti vidljiva prostim okom. Kad joj jedan sasvim običan meteor priopći istinu, Svemir utihne jer se Ziba ražalosti i prestane smijati. S obzirom da su je jako zavoljeli, sva svemirska tijela stanu razmišljati kako da je razvesele. Sjevernjača ima plan koji će pomoći da se Ziba ogleda…

Ovo je prva priča iz trilogije o Zibi i moja prva priča za djecu i mlade (koju smiju slušati i odrasli). Pišem slušati jer je obrađena u audio formatu, u stilu radio drame. I ovaj put velika zasluga i hvala ide briljantnoj ekipi: Dubravku Sidoru (svi muški likovi), Gordani Kovačić (svi ženski likovi) i Nikolini Ćulum (tonska obrada i efekti).

Ziba je «rođena» u Vignju na Pelješcu, pitoresknom mjestu koje jednostavno vabi za drukčijim načinom razmišljanja i življenja. Bilo je pitanje trenutka kad će se moja kreativna energija (dobrano osvježena Pelješkom arijom i nezagađenim nebom) doslovce sliti na papir: jer doista – Ziba je ispisana u dahu. Povrh kuće (u kojoj je pisana) Mliječna se staza gotovo «naslanja» na krov i zvijezde se mogu «dohvatiti» rukom.

U obitelji smo često promatrali zvijezde i golim okom i teleskopom. Promatrajući nebo ovog ljeta, sjetila sam se da sam već kao dijete, s nepunih 7 godina, znala odrediti Sjevernjaču pomoću Velikog medvjeda.

I sjetila sam se čemu još zvijezde i svemir služe!?

Recenzije:

Prof. dr. sc. Dubravka Težak

“…Poetičnim tkanjem svoje priče Tatjana Kadoić Grmuša uspjelo mijena ugođaj od išcekivanja, preko veselja, nelagode, tuge do spokoja i zadovoljstva. Kad pročitaju ovu priču, djeca ce sigurno pokušati na nebu pronaci zvjezdicu plavičasta sjaja što ce otvoriti zanimljive putove njihovoj mašti. Dakle riječ je o vrlo poetičnoj i maštovitoj priči čiji je sadržaj poticajan za stvaralački rad s djecom.”

Boris Perić

“…priča o Zibi – a u tome, naposljetku, i leži tajna njene dvostruke vrijednosti– tek s jedne strane ilustrira i oživljuje astronomsku mapu neba i njegovih zakonitosti, dok s druge zaziva sliku neizbježna plesa na pragu egzistencije, što ga takoder možemo nazvati rođenjem. Što vrijedi za ljude, valjda vrijedi i za zvijezde, a pripovjedačka dosljednost blakeovskoj prispodobi o nevinosti i iskustvu prici o Zibi tek daje neophodno zrnce životne stvarnosti, koje svaku iole uspjelu bajku cini vrijednom citanja. Na čudesnom mjestu “gdje se rađaju zvijezde” svi smo ionako već bili. Svjesno ili nesvjesno, u pravilu dvaput.”

Ante Radonić

“U ovoj lijepoj i toploj priči zvijezde su nam postale tako bliske i pristupačne. Veličanstveni svemir sa nebrojenim zvijezdama ovdje nam je tako jednostavan. Tako i treba biti. Zvijezde trebamo osjećati kao naše prirodno okruženje… Ova priča zainteresirati će djecu još više, ne samo za svemir kao cjelinu, nego će u njima potaknuti želju za spoznajom, za učenjem, za istraživanjem.”