Bombon

Nakon rasprodane (!!!) prve zbirke pjesama „Traganje“, Željko i dalje neumorno traga: za iskustvom, osjećajima, ljudima, situacijama, a o svemu što posvjedoči direktno se i odvažno oglasi introspekcijom. Njegova proza najčešće nastaje u trenutku doživljavanja/proživljavanja iskustva tako da je sadržaj svjež i autentičan. Najveću vrijednost Željkove proze nalazimo u majušnim „pukotinama“ između spontane promjene bazne emocije koju pjesma nosi. Prenoseći doživljaje težih životnih tema u većini pjesama naslućujemo tračak vedrine i nade, mali zamašnjak koji nas uspijeva pomiriti s bezizlaznom situacijom.

Istovjetno promatra prirodu i ljubavne odnose. Nesklon patetici, vješto koristeći opisivanje vizualne percepcije, uspijeva razgaliti maštu i dovesti nas pred sliku kako je on sam vidi. Serviranje humora u obradi jednostavnijih tema gotovo mu postaje zaštitnim znakom, nebitno je li nas njime uspio iznenaditi ili ga je balansirao od samog naslova.

U Bombonu je dvogodišnji Željkov opus kojeg dijelim na 4 cjeline: slatki, kiseli, ljuti i gumeni. Baš kao i obični bomboni i Željkovi se koriste prema želji i potrebi. Na neke smo okuse navikli, neke bismo željeli kušati, a za neke nam treba više odvažnosti.

Izvolite! Poslužite se!

Naslovnu pjesmu nemojte tražiti. Nema je.
Međutim, ponuđeni će okusi pasati vašem „umjetničkom nepcu“.
Baš takvi kakvi jesu.
Hrabri, spontani i originalni.

Tatjana Kadoić Grmuša, urednica