BASNE

BASNE – Ivana Brlić Mažuranić

1. DVIJE KOZE
2. PAS I VUK
3. LAV I KRMAČA
4. GAVRAN I LIJA
5. ŽABE TRAŽE KRALJA
6. DERVIŠ, PTIČICA I SOKO DOBROTVOR

U ovom audio izdanju po prvi puta je snimljeno istih 6 basni naše najpoznatije spisateljice za djecu I. B. Mažuranić na dva načina:

1. Neutralno čitanje– narator prenosi slušateljima tekst i ostavlja publici da sama svojom maštom dočara doživljaj književnog djela i
2. Dramsko čitanje– narator u čitanje unosi osobni pristup i doživljaj pročitanog te glumom i efektima prenosi slušateljima pravi mali igrokaz.

Ovo je divan primjer različitih interpretacija istog teksta i izuzetno osvježenje u lepezi književne, obrazovne i zabavne ponude.

Bilješka o piscu:

Ivana Brlić-Mažuranić rođena je u Ogulinu, 18. travnja 1874. godine – preminula u Zagrebu, 21. rujna 1938. godine. Hrvatska je književnica koja je priznata u Hrvatskoj i u svijetu kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu. Potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića. Otac Vladimir Mažuranić bio je pisac, odvjetnik i povjesničar. Djed joj je bio slavni političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić – poznat i kao ban pučanin, a baka Aleksandra Mažuranić, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetera. Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, između ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i neki od prvih književnih pokušaja na francuskom jeziku. S obitelji se iz Ogulina prvo preselila u Karlovac, nešto kasnije u Jastrebarsko. Godine 1892. Ivana se udala za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića i seli u tadašnji Brod na Savi – današnji Slavonski Brod, gdje je živjela većinu života koji je posvetila svojoj obitelji, obrazovanju i književnom radu. Kao majka sedmero djece, imala je priliku upoznati se s dječjom psihom, i tako razumjeti čistoću i naivnost njihova svijeta. Odgojena u narodnome duhu, uz supruga Vatroslava uključuje se u javni život u krugovima prvaka narodnog pokreta. Ivana Brlić-Mažuranić počela je pisati poeziju, eseje i dnevnike vrlo rano, ali su joj prvi radovi objavljeni tek početkom dvadesetog stoljeća. Zbirku pripovjedaka i pjesama za djecu Valjani i nevaljani izdala je 1902. god. u vlastitoj nakladi. Priče i tekstovi poput serije obrazovnih članaka naslovljenih Škola i praznici objavljivani su redovito od 1903. god. nadalje. Pravu pozornost književne publike skreće 1913. god. romanom za djecu Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića. U ovoj napetoj priči siromašni šegrt Hlapić bježi od svoga gazde, a zgode na kraju prevladaju nezgode. Napisala je pjesničku zbirku Slike (1912. god), pedagoški intoniranu Knjigu omladini (1923. god), zapise o obiteljskome rodoslovlju (Obzor, 1933-34. god), koje objedinjuje u trima knjigama (1934. i 1935. god), povijesno-pustolovni omladinski roman Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata (1937. god) te prevodila s njemačkog i francuskog jezika. Njenim krunskim djelom kritičari smatraju zbirku pripovjedaka Priče iz davnine, objavljenu 1916. god, djelo koje sadrži motive mitološke mudrosti običnoga svijeta, inspirirane slavenskom mitologijom. Ova knjiga kroz bajku ponovo vraća u život izgubljeni svijet pretkršćanskih vjerovanja Hrvata. Likovi poput Kosjenke i Regoča, Stribora, Jaglenca, Rutvice, Palunka, Vjesta, Potjeha, Malika Tintilinića, Svarožića i Bjesomara utjelovljenja su ljudskih moralnih osobina i osjećaja, kako vjernosti, ljubavi i dobrostivosti, tako i nestalnosti i slabosti. Želja za bogatstvom i čežnja za dalekim svjetovima kao simboli ljudske žudnje za istinom i znanjem često se pojavljuju u njenim pričama. Akademija ju je dva puta (1931. i 1938. god) predlagala za Nobelovu nagradu, primivši je 1937. god. za svoga (dopisnoga) člana, kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast. Kritika je njezinu prozu držala jedinstvenom sintezom životnoga idealizma, naravnosti izraza i delikatnosti rijetkoga humora (A. G. Matoš)) pa su je, premda je pisala za djecu, hvalili kolege (A. B. Šimić, D. Domjanić) i književni povjesničari (A. Barac). Školska knjiga d.d. ustanovila je književnu nagradu Ivana Brlić-Mažuranić 1971. god. sa ciljem promicanja književnoga stvaralaštva za djecu i mladež.

Često nazivana hrvatskim Andersenom (radi njene virtuoznosti kao pripovjedača za djecu) i hrvatskim Tolkienom (radi posezanja u fantastični svijet mitologije), Ivana Brlić-Mažuranić svojom originalnošću i svježinom ravnopravno stoji rame uz rame s velikanima dječje književnosti. Djela su joj prevedena na sve važnije svjetske jezike