Maslačak

„MASLAČAK – Samonikla biljka cijele sjeverne polutke. Jestiv, ljekovit, sveprisutan, snažnog vretenastog korijena i jarkog žutog cvijeta. Preobraženog u male karakteristične padobrane sa sjemenom vjetar ga jednostavno rasprostranjuje, a priroda množi…“

Slučaj ili namjera?

Tko li će znati.

Željka, kao autora, doista mogu usporediti s naslovom ovog izbora proze: samonikli je pjesnik, sveprisutan i aktivan na poetskim druženjima diljem Hrvatske, snažnog i osebujnog stila, jestivih i ljekovitih, ali ponekad gorkih riječi i stihova, čije se ideje i misli vrlo rado i jednostavno šire i primaju na okolinu.

Nakon izvrsno prihvaćene prethodne dvije knjige poezije – Bombon (2020. god.) i Traganje (2017. god.),  u Maslačku se nastavlja osebujan autorov stil kroz izravnu komunikaciju sa svime što ga okružuje. Impresije situacija u kojima se zatiče s ljudima, snovima, stvarima, ljubimcima… na papir stavlja izravno, ne hoteći izgubiti misao koja ponekad ostaje biti neprerađena, neuljepšana i gola.

Željkovo često doživljeno „čudo u običnome“ ili „prikaz istine iza prizora“ kod čitatelja može dovesti do emocionalnog trenja što nas upućuje na autorovo dublje poniranje u traganju za smislom življenja, ljubavi i osobnog razvoja.

Posebnom lakoćom i jednostavnošću Željko čitatelja odmah smjesti u pjesmu. Bez najave, bez okolišanja, bez pripreme. Do zadnjeg retka ostajemo u pjesmi, u knjizi i – čekamo ishod.

I cvijet i knjiga sastoje se od: KORIJENA, LISTA, STAPKE, CVIJETA i SJEMENA, a pjesme su izabrane i razvrstane po poglavljima upravo po „okusu“ (čitaj: poruci) koju donose ili pronose.

Maslačak će zasigurno dotaći znatiželju čitatelja koji su se već susretali s autorovim prethodnim radovima. Čitateljima koji se po prvi put susreću s prozom Željka Grmuše želim dobrodošlicu i poručujem: uživajte u šarmu Maslačka.

Tu je.

Oko nas.

Nadohvat ruci. 

Tatjana Kadoić Grmuša, urednica