Iz velegradskog podzemlja

IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA

Pripovijetka socijalne tematike koja obrađuje različite probleme radničke klase na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Uz teme siromaštva, predrasuda o radničkoj klasi, skučenog života i stalnog osjećaja manje vrijednosti, autor se vješto bavi i temom pijanstva. Pijanstva koje služi kao izlika za bijeg u dobar osjećaj, likove odmiče od surove stvarnosti i na kraju zamuti im um do mjere da ih drskost, osjećaj hrabrosti i alfa-mužjaka pretvara u batinaše, često s tragičnim posljedicama za obitelj.

IZ SADRŽAJA

Mika je siromašan pilar koji sa svojim prijateljem Jankićem pili i cijepa drva ljudima za zimu. Posao je nestalan i često nemaju ni groša. Hvataju se svakakvih poslova u borbi za preživljavanje. Nažalost novac često potroše pijući u krčmi i dolaze kući pijani bez prebijene pare. U takvom stanju, ne znajući što radi, Mika je premlatio svoju mezimicu Evicu i ona od posljedica batina umire. Očajan je i luta uokolo nemajući snage vratiti se kući. Spašava ga žena koja je ispričala liječniku da je Evica pala sa stepenica noseći drva.

Iz razgovora Mike i Jankića otkriva se sva bijeda i siromaštvo ljudi koji su živjeli u novonastalim gradskim četvrtima, bez struje, vode i kanalizacije, ljudi koji su živjeli na rubu egzistencije, ljudi koji su u svom beznađu i očaju upadali u pakao alkoholizma, nasilja, a nerijetko i zločina…

Bilješka o piscu:

VJENCELAV NOVAK (Senj, 11. rujna 1859. – Zagreb, 20. rujna 1905.), hrvatski romanopisac, novelist i publicist.

Rođen je u doseljeničkoj češkoj obitelji, gdje je majka Senjanka iz doseljene bavarske obitelji. Bio je najugledniji pisac hrvatskog realizma, te su ga zvali hrvatskim Balzacom. Osnovnu i srednju školu je završio u Senju i Gospiću. Poslije završene preparandije u Zagrebu radi neko vrijeme kao učitelj u Senju.

U književnost ulazi 1881. godine pripovijetkom „Maca“. Napisao je sedam romana. Objavio je tridesetak pripovijedaka, a osim pripovjedne proze piše pjesme, feljtone, dramske pokušaje, recenzije, kritike i rasprave iz muzikologije i muzičke pedagogije.

U svom proznom stvaralaštvu (ponajprije kao pripovjedač) prikazivao je sve slojeve hrvatskog društva. Otkrivao je moralnu i psihološku stranu ljudskog života, bavio se psihologijom ljubavi, roditeljstva, braka. Ponirao je u dušu umjetnika i intelektualaca. Pretežito je slikao tragičnu stranu života, s naglašenom osjećajem za ljudske nevolje te mu se djela odlikuju humanošću i samilošću.

Novak želi obratiti pažnju da su Senjani uvijek branili svoju domovinu, te je za te bitke trebalo mnogo hrabrosti i želje za pobjedom, da se uspiju oduprijeti svim velikim silama. Citat. “U stara vremena stalno se ratovalo, sad s Turcima, sad s Mlečanima, a Senjani su bili junaci na glasu.”

Imao je brojnu obitelj, bolovao od tuberkuloze, borio se s neimaštinom, te se može reći da je u tom segmentu bio sasvim prosječan pisac tog doba. Bio je romanopisac, pripovjedač, kritičar i prevoditelj, te je stvarao sve do 1905. godine. Započeo je romantičnom pripovijetkom, a završio je kao pisac moderne psihološke proze s okultnim motivima.

Izvor: Wikipedija