9 Kosaca

9 KOSACA je roman koji pomaknuto titra između ustaljenog ritma svakodnevice i umiranja. Pisan jednostavnim riječima, prvi dio romana čitatelja ostavlja pomalo zbunjenog; nema konvencionalnog zapleta, istovremeno se opisuju glavni i sporedni likovi, a radnja se širi na više dimenzija. Odjednom se taj zbunjeni čitatelj nađe prikovan uz briljantnu razradu priče o i između dvoje ljudi i njihovih običnih života s jedne strane i, s druge strane, ogromnog tereta kojeg nose: uloge kosaca u realnom životu. Posebnu draž romanu daju opisi lokacija Zagreba (Dolac i Ilica) u kojima se odvija dio radnje.

Tatjana Kadoić Grmuša, urednica

Osvrt na roman „9 KOSACA“, autora Željka Grmuše i Branimira Milankovića

Predaja kaže da je Eshila, velikog starogrčkog dramatičara, glave došla alopecija. Naime, tijekom jedne šetnje, njegovu je bezdlaku glavu orao zamijenio za kamen, kojim je namjeravao razbiti oklop ulovljene kornjače. Naravno, ta priča nije imala sretan kraj, ali to bi bilo i očekivano za čovjeka kojeg nazivaju “ocem tragedije”. A i kad je smrt u pitanju, koja priča zapravo ima sretan kraj? “9 kosaca”, roman prvijenac dvojice autora, Željka Grmuše i Branimira Milankovića, ulazi upravo u domenu smrti i vela bizarnosti kojom je obavijena.

Govorimo o temi koja se nalazi u samoj suštini stvaranja i utkana je u svako svjesno biće. U temelju svake umjetnosti, religije, ideologije, filozofije, misli same, dok je naša pozicija spram nje oduvijek slična: strah, neznanje, nijekanje i, tek vrlo rijetko, prihvaćanje. Smrt je kao topos prisutna u književnosti od samog početka. Fikcija koju stvaramo u ideji eskapizma od straha od nestanka, sada postaje naša stvarnost. To je misao vodilja kojom dvojica autora kreiraju svoju stvarnost. Poznat nam je svijet koji opisuju, poznate su nam emocije kojima oblikuju svoje likove, a opet, biva pomalo iščašeno. U pripovjetki Stephena Kinga, “The Langoliers”, protagonisti tijekom avionskog leta nestaju iz svakodnevice i završavaju u “jučer”, gdje je se nalazi identična stvarnost, ali potpuno neprirodna i lišena biti, čekajući svoj usud da bude proždrijeta. Tako nam je i stvarnost prezentirana u “9 kosaca”, slična, bliska, a opet redefinirana momentima perspektive protagonista koji vješto izbjegavaju odgovor na krajnje pitanje: koliko nam uistinu pripada vlastita stvarnost, a u kojoj je mjeri plod naših iluzija, strahova, a ponekad, i psihičkih poremećaja?

Univerzalne teme imaju tendenciju potpuno otvorenih čitanja i potpuno otvorene interpretacije. Grmuša i Milanković ne očekuju od svojih čitatelja posebna predznanja u dekodiranju značenja u tekstu, ali otvorene ideološke pozicije omogućuju različita čitanja. Kroz posredovani ženski glas otvara se mogućnost feminističkog pristupa, vizura lika-pacijenta nudi opciju socijalne kritike, podsjećajući na Tolstojevu “Smrt Ivana Ilića”. Čitatelj je dobrodošao unijeti svoje iskustvo u čitanje samog teksta, i to je jedna od najvećih prednosti ovog romana. “9 kosaca” predstavlja početak većeg iskustva. Širenjem tog univerzuma možda uspijemo probiti barijeru koja nas ostavlja u strahu, male i nesigurne, dati nam makar nadu da taj krajnji biološki i socijalni čin ima određenu svrhu. I tada, možda, ali samo možda, uspijemo razumjeti i prihvatiti bizarnosti poput smrti lovca na krokodile u jedinom ikada zabilježenom napadu divovske raže.

Ivan Bečeheli
Dipl.soc / knjiž.komparatist